SURFERSKI ROCK

Povijesno gledano, surferski rock je oksimoron. Tokom šezdesetih kada se surferska glazba razvijala kao žanr, surferska kultura i rock and roll kultura bile su suparničke mladenačke kulture.

Grupa uglavnom muških tinejdžera-surfera počela je razvijati vlastitu kulturu, odjevajući se i govoreći na prepoznatljiv način. U srednjim školama plavokosi su surferi nosili Pendleton majice, sandale, uske i ponekad kratke traperice ili vrlo široke i kratke hlače. Nakon nastave uskakali bi u goleme kombije drvenih strana i noseći s sobom daske za surfanje odlazili na plaže i jurili u ocean.

Surferi su slušali vlastitu glazbu koju su začeli Dick Dale i njegov bend Del-Tones, koju karakterizira ritam i kombinacija bas gitare i bubnjeva koji se razvio istovremeno u oba žanra, koristeći slične instrumente i pridonoseći njihovu razvoju.

U rujnu 1961. singl "Lets Go Trippin'" popeo se na vrh kalifornijskih ljestvica i krenuo prema nacionalnoj Top 50 ljestvici. Uslijedili su "Surfbeat," "Surfing Drums," i "Shake 'n' Stomp," a 1962. Dale je producirao klasični surf instrumental "Miserlou." Instrumentalni rock bend The Ventures također je imao niz surferskih hitova od kojih je najpoznatiji bio "Walk Don't Run".

Od šezdesetih pa nadalje, surferska je glazba u osnovi postala podžanr rocka. To se, primjerice, vidi na primjeru uvođenja klasičnog surf benda The Beach Boys u Rock and Roll Hall of Fame i benda the Surfaris na Hollywood Rock Walk of Fame.